Balkan & big brother



Balkan je osjetljiv region sa jako ponosnim ljudima u svim drzavama, sto je jako cesto problem kada “big brother” pokusava da ostvari mir medju njima na pogresan nacin.

Jedna scena: dvoje male djece se igraju, a treci koji je bio stariji – nazvat cemo ga “big brother” – ubacio je jednu igracku medju njih da vidi sta ce se desiti. Oboje djece su htjela igracku i poceli su da se prepiru ko je prvi vidio, ko treba prvi da se igra …”Big brother” koji je promatrao prepirku usao je medju njih i rekao da nema smisla da se prepiru. Predlozio je da problem rijese na slijedeci nacin: onaj koji prvi pljune u njegovu ruku dobit ce igracku da se prvi igra. Ne sluteci nista, malisani su pristali na takav dogovor. Medjutim “big brother” ih je postavio licem u lice i stavio ruku medju njih. Na poziv “sad” sklonio je ruku na dolje, a oni su jedan drugog pljunuli u lice. Tek tada je pocela bitka – rat je krenuo- a “big brother” je uzivao. Nakon izvesnog vremena, „big brother“ se umijesao, uspio da ih razdvoji i prekine bitku. Medjutim, proces pomirenja trajao je dugo. Nakon prepirke nisu htjeli razgovarati medjusobno, sve dok „big brother“ se nije izvinuo obojici, preuzeo odgovornost za njihovu svadju i pozvao ih na sladoled.

Iz ove price mozemo zakljuciti:

1. Dvije strane su bile u miru dok se treca strana nije umijesala
2. Dvije strane nisu mogle da postignu sporazum bez treceg (Uzrocnika svadje)

Moze li dio ove price da se preslika na Balkan?

Da bi se razumjela perspektiva razvoja, neophodno je ustanoviti tacnu dijagnozu trenutne situacije. Da li su balkanske zemlje, zemlje nerazvijene demokratije ili nerazvijene ekonomije – ili oboje. Susrecemo se sa zemljama sa devastiranom ekonomijom kao sto je Bosna, sa protjeranim i premjestenim ljudima kao sto su Hrvatska i Bosna, sa dezolatnim podrucjima – ljudi napustaju sopstvene zemlje u pravcu zapada – skoro sve balkanske zemlje su time pogodjene. Preko milion ljudi je napustilo Bugarsku nakon pristupanja EU, broj strucnih ljudi koji ostaju u Hrvatskoj, Bosni, Srbiji i drugim balkanskim zemljama je u zadnje vrijeme osjetno smanjen.

U nekim drzavama kao Bosna i Makedonija, faktori koji odlucuju buduci razvoj mogu biti podijeljeni u dvije kategorije, unutrasnje i vanjske, mada ih je tesko razdvojiti jer su medjusobno povezani. Ove dvije drzave imaju medjusobnih slicnosti, unutrasnji proces izgradnje nacije i vanjski proces pomirenja sa susjednim drzavama. Kao i kod razvijenih zemalja, preduslov razvoja drustva je razvoj ekonomije. S druge strane, ekonomija se moze razvijati samo u stabilnim regijama, bez tenzija i permanentnog straha od vanjskog uticaja, koji se vrlo cesto proklamise putem lokalnih politicara zbog njihovih licnih razloga.

Kada ce trajno pomirenje biti ostvareno na Balkanu, zavisi od vremena kada ce istina biti prihvacena od svih strana.
Rane mogu da budu zalijecene samo nakon bolnog procesa trazenja historijske istine. Na zalost, istina je promjenjiva kategorija –  istina od prije 30 godina (ili 100), danas je drugacija. U mnogim slucajevima razlicite nacije imaju razlicite cinjenice o jednom dogadjaju. Za jedne je agresor, za druge branilac, za jedne heroj, za druge zrtva …Ali ukoliko se ne utvrdi istina za sve, slijedece generacije ce imati istu dilemu i oslanjat ce se na nekorektne price a ne na istinitu historiju.

Da bi imali prihvatljivu istinu za sve, historicari nacija na Balkanu, treba da urade svoj domaci zadatak i kreiraju nove knjige koje ce pozivati na razumijevanje medju nacijama, koje ce objasniti da je saradnja medju nacijama bolji vid interakcije.
Skolske knjige koje heroiziraju sopstvenu naciju i istovremeno pisu negativno o drugim nacijama, u prvom redu zamagljuju oci sopstvenom narodu i pogresno vode buduce generacije.

Dali zbilja treba da se slavi dogadjaj koji se desio 100, 300 ili 600 godina ranije stavljajuci teret na ramena generacijama koje dolaze, ili da se organizuje zajednicko obiljezavanje i sjecanje na dogadjaje ukljucujuci sve ucesnike?

Mnoge zemlje vec rade to, kao sto su Francuska i Njemacka koje zajedno obiljezavaju drugi svjetski rat i saradjuju za bolju buducnost obje zemlje.

Slijedeci dobar primjer je “Meletta”. Bitka 1916 u Italiji u kojoj je druga Bosnjacka regimenta u sastavu Austro-Ugarske monarhije pobijedila Italijane i osvojila brdo Monte Meletta u sjevernoj Italiji. Sada tri drzave Italija, Austrija i Bosna obiljezavaju ovaj dogadjaj zajedno, svaki put u drugoj drzavi, bez slavljenja pobjednika, vec sjecanjem na zrtve svih strana sa ciljem – da se takvo sto vise ne ponovi. Ova komemoracija je doprinos razumijevanju naroda, bez tenzija sa porukom da je saradnja bolji vid interakcije.

Slicne manifestacije na Balkanu bile bi dobro dosle za ozdravljenje historije.

Srebrenica, u ovom slucaju, nudi mogucnost pomirenja izmedju Bosne i Srbije, Jasenovac izmedju Hrvatske i Srbije, a mozda najveca mogucnost za Balkan bila bi zajednicka komemoracija bitke na Kosovu (1389) izmedju Srbije, Turske i Kosova. Bez tih historijskih pomirenja, mala je nada za trajno pomirenje na Balkanu.

U slucaju Srebrenice, Srbija nosi naljepnicu “genocidne nacije”, a Bosna status “najvece zrtve” koju servira domaca naracija. Bez historijske rehabilitacije, nece biti doprinosa stabilnosti i pomirenju. U slucaju Kosova, uticaj je mnogo veci jer je vise nacija ukljuceno: Srbija, Turska,Kosovo,Albanija pa i Bosna i CrnaGora. To znaci da je kljuc pomirenja na Balkanu u Beogradu.

Mada je pomirenje kompleksan zadatak, zahtijeva razumijevanje stvari za buducu saradnju, bez njega nema buduce koegzistencije.

Za ovaj korak potrebne su vodje sa razumijevanjem i kurazom, sa vizijom, ne samo za svoju regiju vec i za razvoj okruzenja, sa kurazom da se suprotstave nacionalizmu, sa kurazom o drugacijoj interpretaciji historije, sa kurazom da prihvati susjeda s duge strane rijeke, jer za njega rijeka tece desno, a za komsiju s druge strane rijeka tece lijevo.

Ono sto se moze uociti je uticaj religije u regionu na svim stranama. Slika koja je bila prije 30 godina, sada je skoro potpuno drugacija. Dali su ljudi sada postali vise religiozni ili pokusavaju da svoj nacionalizam artikulisu kroz religiju. Uocava se simbioza vodecih stranaka i vjerskih zajednica radi zastite licnih pozicija.

U drzavama koje su nastala nakon raspada Jugoslavije, ratni profiteri su postali vlasnici industrijskih pogona, koje su onda polako unistavali. Vlasnistvo se koncentrisalo na mali broj ljudi, dok vecina populacije ne vidi alternativu za sebe ili za djecu.
Sadasnje vodje imaju dodatni zadatak rjesavanja unutrasnjeg mira, prije nego zapocnu pomirenje sa susjedima, no pitanje je dali su u mogucnosti da to provedu.

Da se vratimo do “big brother”:

U mnogim konfliktima izmedju dvije zemlje, treca strana ima interes u konfliktu, da bi profitirala kasnije kao spasilac demokratije. Bosna ne moze rijesiti svoj problem bez medjunarodne zajednice jer je „big brother“ jedan od uzrocnika problema. Takodjer u slucaju Makedonije, Kosova… Dok „big brother“ ne preuzme odgovornost, prizna gresku, prekine eksperiment koji ne moze funkcionisati , sudionici nece moci napraviti dogovor i postici pomirenje. Mora se napraviti obruc sa precnikom vecim od lopte da bi se poentiralo. Bez toga, bez marsal plana za ekonomski razvoj za Balkan, proces pomirenja moze potrajati niz generacija.

 

Siradj Duhan