Bosna u srednjem vijeku



Prvi izvorni podaci o Bosni u VI i VII stoljecu poticu iz vijesti o prodoru Kutrigura iz Sirmija u Dalmaciju i o prodoru Avara 597. Godine. Bosanske zemlje imaju u avarsko doba istu svoju organizaciju vlasti kao i svi drugi Slaveni koji su se nasli u okvirima avarskog carstva.

Kada su Franci srusili avarsku vlast u VIII stoljecu, nastavljen je kontinuitet politicke vlasti u bosanskim zemljama. Do XII stoljeca mnogi vladari bi dolazili i odlazili, a bosanski vladari su ostajali boreci se i dalje za samostalnost svoje zemlje. U XII stoljecu pocinje zivlji politicki zivot.

Prvi poznati samostalni bosanski vladar bio je Ban Boric koji se spominje 1163. godine. Njegova nezavisnost nije bila upitna, jer nema parametara da je Bosna ikad bila podlozna ugarskim kraljem, kako bi neki istoricari voljeli da prikazu.

Medjutim, sacuvani pisani dokument, sporazum bana Kulina sa Dubrovnikom, napisan 29. avgusta 1189. godine svjedoci o nezavisnosti Bosne. Taj dokument je najstariji pisani dokument jednog vladara svih juznih Slavena. U toj povelji, bosanski vladar dopusta Dubrovcanima da trguju u Bosni tek posto plate poklon (sada bi se zvao porez) [Originalni dokument povelje bana Kulina se nalazi u Moskvi, a Rusi brane neizrucivanje tog dokumenta razlogom da je on drugi najstariji dokument jednog slavenskog vladara uopste i time dio ruske-slavenske kulturne bastine.]

U to doba Kulin sam uredjuje i odnose sa Rimom, ulazi u savez sa Madjarskom u borbi protiv Vizantije cime je sacuvao mir u Bosni. Donosi privredni prosperitet sklapanjem trgovackih ugovora  sa Venecijom i Dubrovnikom.

Veliki uspon i razvoj Bosne nastaje u 14. Stoljecu dolaskom na vlast porodice Kotromanic. Bosanska crkva koja je bila samostalna, branila je svoju nezavisnost od Rima usko saradjujuci sa vlastima u okviru Bosanske drzave. Medjutim, vlast nije uvijek davala prednost crkvi, tako da ban Stjepan II najprije polaze zakletvu pred svjedocima “dobrim Bosnjanima”, pa onda pred “vsom crkvom i pred Bosnom”.

Bosna i Herzegovina u srednjem vijeku

Njegov nasljednik Tvrtko Kotromanic dovodi razvoj Bosne do njenog vrhunca, vladajuci velikom teritorijom od Posavine do mora – (od Splita do Dubrovnika), cime je doveo Bosnu do najmocnije drzave zapadnog Balkana.

Tvrtko je krunidbom u kralja 1377. godine, definitivno uspostavio vlast na novim osnovama. Nazivao se  „… gospodin mnogim zemljama bosanskim, gospodin bosanski i srbski i solski i podrinski i mnogim stranama bosanskim“.

Kljuc bosanskog uspjeha bilo je u to doba rudarstvo: olovo, bakar, i narocito srebro uticalo je na razvoj i stabilnost Bosne.
Tvrtko , najveci bosanski sin umro je 1391. godine.
 

Literatura:
Nada Klaic, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb 1994
Noel Malcolm: Bosnia, A short History, London 1994