Bosna u austrougarskom carstvu



1878 osmanski vilajet Bosna stavljen je pod upravu Austro-Ugarske. Bosna je do aneksije 1908 formalno ostala dio Osmanskog carstva. Unatoc zestokom otporu Bosnjaka, predvodjenih Hadzi Lojom, vojska Austro-Ugarske je u svom okupacijskom pohodu uspijela zauzeti Bosnu. Uprava je prenesena u nadleznost ministarstva financija Austro-Ugarske.

Dvojni naziv zemlje (Bosna i Hercegovina), koji je do danas u upotrebi, nastao je zahvaljujuci sluzbenicima tog vremena. U narednom periodu uprava Austro-Ugarske stvorila je efikasan skolski i zdravstveni sistem, koji je omogucio znacajan privredni razvoj zemlje. U ljeto 1879 je pod pokroviteljstvom zajednickog ministarstva u Becu sprovedeno prvo kartografiranje cijele Bosne i time stvorena prva pouzdana geoloska karta zemlje. Bogata lista geoloskih i mineroloskih radova, koja je sastavljena u periodu okupacije, odrazavala je prirodno bogatstvo zemlje.

U tom vremenu pocelo je i industrijsko izrabljivanje rudnog blaga zemlje te njenih suma, pri cemu se medjutim umjereno postupalo (posumljavanje). Izgradjivane su uskotracne zeljeznice te vazne prometne ceste. Islam je drzavno priznat kao ravnopravna religija.

Austro – Ugarska je pocetkom 20. stoljeca bila jedina vecinski krscanska drzava, koja je odrzavala zakonski uredjene odnose sa jednom muslimanskom vjerskom zajednicom, tako da je izmedju ostalog u skolama dopustila odrzavanje vjerske nastave, izdrzavala je vojne imame u svojoj armiji, organizirala duhovnu brigu za muslimanske zarobljenike, ustupila vjerskim ustanovama pravo na samoupravu i dala im status drustva sa javnim pravom. Islamski zakon, koji je 1912 povodom toga izdat, stajao je sve do njegovog noveliranja 2015 nepromjenjen na snazi u republici Austriji.

Formalna aneksija Bosne i Hercegovine od strane cara Franje Josipa I  5. oktobra 1908  izazvala je evropsku krizu. Zemlja nije ni tada dodijeljena ni jednoj od dvije drzave Austro-Ugarske, vec je i dalje bila pod upravom zajednickog ministarstva. Posebno upravno podrucje je imalo svoju 1910 definiranu sopstvenu bosansko-hercegovacku drzavnu  pripadnost.

Monarh je 17. februara 1910 izdao drzavni statut (drzavni ustav ukljucujuci i osnovna prava gradjana), izborna pravila zemaljske skupstina, poslovnik zemaljske skupstine, zakon o udruzenjima, zakon o skupstinama, te kao i zakon o okruznim vijecnicima. 1910, prije Prvog svjetskog rata, odrzani su  skupstinski izbori.

Franz Ferdinand  - prijestolonasljednik Franje Josipa, zelio je slavenskim narodima ustupiti isti statut kao i Madjarima. Unatoc svom proslavenskom stavu (njegova zena Sophie Chotek je bila ceska grofica) postao je zrtva atentata srpskog fanaticara 18.06.1914. dok je bio u posjeti Bosni.

Ovaj atentat je bio pocetak kraja austrijske vladavine u Bosni.

Bosanski pisac, Alija Nametak, rodjen 1906, napisao je u jednoj svojoj noveli: „Zbog dogadjaja koji su se desili 1918, Austrijanci su napustili nasu zemlju. S njima je otisla i pravda.“

 Literatur

  • Noel Malcolm: Bosnia. A Short History. London 1994.
  • Friedrich August von der Heydte : Die Monarchie, Wien 1993
  • Smail Balic: Bosnien und der deutschsprachige Kulturraum, Köln 1992