Bosna u srednjem vijeku

Bosna u srednjem vijeku

Prvi izvorni podaci o Bosni u VI i VII stoljeću potiču iz vijesti o prodoru Kutrigura iz Sirmija u Dalmaciju i o prodoru Avara 597. Godine. Bosanske zemlje imaju u avarsko doba istu svoju organizaciju vlasti kao i svi drugi Slaveni koji su se našli u okvirima avarskog carstva.

Kada su Franci srušili avarsku vlast u VIII stoljeću, nastavljen je kontinuitet političke vlasti u bosanskim zemljama. Do XII stoljeca mnogi vladari bi dolazili i odlazili, a bosanski vladari su ostajali boreći se i dalje za samostalnost svoje zemlje. U XII stoljecu počinje življi politički život.

Prvi poznati samostalni bosanski vladar bio je Ban Borić koji se spominje 1163. godine. Njegova nezavisnost nije bila upitna, jer nema parametara da je Bosna ikad bila podložna ugarskim kraljem, kako bi neki istoričari voljeli da prikažu.

Međutim, sačuvani pisani dokument, sporazum bana Kulina sa Dubrovnikom, napisan 29. avgusta 1189. godine svjedoči o nezavisnosti Bosne. Taj dokument je najstariji pisani dokument jednog vladara svih južnih Slavena. U toj povelji, bosanski vladar dopušta Dubrovcanima da trguju u Bosni tek pošto plate poklon (sada bi se zvao porez) [Originalni dokument povelje bana Kulina se nalazi u Moskvi, a Rusi brane neizručivanje tog dokumenta razlogom da je on drugi najstariji dokument jednog slavenskog vladara uopšte i time dio ruske-slavenske kulturne baštine.

U to doba Kulin sam uređuje i odnose sa Rimom, ulazi u savez sa Mađarskom u borbi protiv Vizantije čime je sačuvao mir u Bosni. Donosi privredni prosperitet sklapanjem trgovačkih ugovora sa Venecijom i Dubrovnikom.

Veliki uspon i razvoj Bosne nastaje u 14. Stoljeću dolaskom na vlast porodice Kotromanić. Bosanska crkva koja je bila samostalna, branila je svoju nezavisnost od Rima usko sarađujući sa vlastima u okviru Bosanske države. Međutim, vlast nije uvijek davala prednost crkvi, tako da ban Stjepan II najprije polaže zakletvu pred svjedocima “dobrim Bošnjanima”, pa onda pred “višom crkvom i pred Bosnom”.

Bosnien im Mittelalter

Njegov nasljednik Tvrtko Kotromanić dovodi razvoj Bosne do njenog vrhunca, vladajući velikom teritorijom od Posavine do mora – (od Splita do Dubrovnika), čime je doveo Bosnu do najmoćnije države zapadnog Balkana.

Tvrtko je krunidbom u kralja 1377. godine, definitivno uspostavio vlast na novim osnovama. Nazivao se „… gospodin mnogim zemljama bosanskim, gospodin bosanski i srbski i solski i podrinski i mnogim stranama bosanskim“. Ključ bosanskog uspjeha bilo je u to doba rudarstvo: olovo, bakar, i naročito srebro uticalo je na razvoj i stabilnost Bosne. Tvrtko , najveći bosanski sin umro je 1391. godine.

 

Literatura:

Nada Klaić, Srednjovjekovna Bosna, Zagreb 1994

Noel Malcolm: Bosnia, A short History, London 1994

bs_BABS